Na većini vrećica može se vidjeti reciklažni znak, što znači da su vrećice reciklažne. Ukoliko se odnesu u reciklažni kontejner one se recikliraju. Takva ideja bi bila odlična kada bi svi nosili vrećice na reciklažu, no to radi samo mali i zanemariv broj ljudi. Ujedno recikliranje vrećica se ne isplati, pa tako dobijemo da recikliranje jedne vrećice košta nekoliko puta više nego sama vrećica. Rezultat je da se plastične vrećice nalaze posvuda i zagađuju okoliš. Kako klasičnim polietilenskim vrećicama treba 500-1000 godina da se razgrade, logično je ih vidimo posvuda jer one ne nestaju.

Osnovna razlika je u tome što se naše vrećice kada se bace na kompost ili u zemlju roku od 6 tjedana potpuno se razgrade na CO2 i vodu. Za razgradnju vrećica potrebne su određene bakterije kojih nema u uvjetima klasičnog skladištenja vrećica kod kuće, u tvornici ili na klasičnom skladištu. Tako da ne postoji mogućnost da se vrećice počnu razgrađivati ili gubiti na čvrstoći dok se ne bace.

Već je odavno došlo vrijeme da ljudi počnu razmišljati o ekologiji i zaštiti okoliša. Na ovaj način svaki čovjek može dati svoj doprinos u zaštiti okoliša.